Što se krije iza sintagme „odgovorno kockanje“?
Kockanje kao normalna društvena pojava
Može se slobodno reći kako kockanje oduvijek postoji u različitim društvima i civilizacijama; na to nas upućuju brojni artefakti, a neki od njih su datirani u vrijeme 3000 god. prije Krista). Ma koliko nas povijest upućivala na to da je kockanje staro gotovo koliko i samo čovječanstvo, jednako tako je povijesno točno da je ono bilo i zabranjivano u starim civilizacijama. Danas je kockanje, a toga smo sve više svjesni, postala uobičajena aktivnost koju prakticiraju gotovo svi društveni slojevi i koju se doživljava kao još jedan od mnogih oblika zabave i opuštanja.
Kao i kod većine ljudskih sklonosti i društvenih pojava, kockanje se nalazi negdje u sivoj zoni i ne može se razmatrati isključivo kroz tzv. crno-bijelu (za ili protiv) perspektivu. Nešto slično imamo u slučaju konzumiranja alkohola i duhanskih proizvoda, kod kojih zabranom ne bismo postigli puno, jer će ljudi koristiti jedno i drugo, samo će do oba artikla dolaziti na crnom tržištu. Znači li to da je dobro ozakoniti kockanje na razini društva?! – možete zauzeti stav koji želite, no ljudska sklonost prognozama i predviđanju neće nestati sama od sebe, a ne bi niti trebala – neke pojave jednostavno treba tolerirati do granice kada postaju ozbiljan rizik, no to ne znači da ih zato kao društvo trebamo poticati i normalizirati kao poželjno ponašanje!
Što je ovisnost o kockanju?
Ako želimo biti pošteni i korektni, priznat ćemo da je lutrija možda najraširenija kockarska igra pod patronatom države, kao i da se izravnom promidžbom (putem masovnih medija te drugim suptilnijim načinima) ljude potiče na kockanje, dok je sportsko klađenje danas postalo sasvim prihvaćeno društveno ponašanje. Tako su glavne poruke druženje, zabava i novčani dobici, a patologija ovisnosti i problemi kad izostane odgovorno kockanje, nisu u prvom planu! – toga obično bivamo svjesni tek po suočavanju s posljedicama.
Ovisnost o kockanju, patološko kockanje ili ludopatija (lat. ludus „igra“ i grč. patheia „stanje“) definirano je kao nesposobnost pojedinca da se suzdrži od kockanja, čak i ako mu prijete ozbiljne posljedice u osobnom, obiteljskom ili poslovnom okruženju. Istraživanja o ovisnostima koje razvija kockanje su relativno novijeg datuma, a poglavito u Hrvatskoj u kojoj je kockanje intenzivnije dostupno tek od 2000-ih. Esej o patološkom kockanju Freud je objavio davne 1928. godine, a ono je, primjerice, tek 1980. klasificirano kao bolest.
U svakom slučaju, ljudi su skloni razviti ovisnost o različitim supstancama, ali jednako tako i ovisnost o ponašanjima (npr. praćenje društvenih mreža, računalne igre, tjelovježba, jedenje hrane, kupovina…)! Ono što je očito već na prvi pogled, ovisnost o kockanju može dovesti do osobnog bankrota, no to je manji problem jer ga prate ozbiljni zdravstveni i socijalni poremećaji koji zahtijevaju pravovremeno otkrivanje uzroka i simptoma te u konačnici i liječenje.
Kako prepoznati uzroke i simptome ovisnosti?
Istraživanja objavljena u Studiji Europske mreže za ovisničko ponašanje provedena su u više zemalja, a rezultati potvrđuju da je oko 12 % mladih imalo iskustvo kockanja, a u nekim našim županijama je potvrđeno da čak 45 % srednjoškolaca imalo isto iskustvo. Navedeno je važno jer se upravo kod osoba u formativnim godinama sve puno lakše kreće kao bezazlena zabava, a može se razviti u ovisnost.
Razlozi zbog kojih se pojedinci upuštaju u aktivnost kockanja su različiti, a zarada novca (iako prevladavajući), nije i jedini razlog. Prema stručnim podjelama, kockari se mogu podijeliti u više tipova:
- profesionalni kockari; usmjereni na zaradu, oslanjaju se na vlastito znanje.
- društveni kockari; njima je kockanje vrsta povremene rekreacijske aktivnosti.
- problematični kockari; često sebe doživljavaju (ili se pretvaraju) da pripadaju jednom od gore navedenih tipova. Stalno kockaju unatoč posljedicama. Svi ovisnici o kockanju su problematični, iako nisu svi problematični automatizmom i ovisnici o kockanju.
Metrijske karakteristike u određivanju problematičnog kockanja/ovisnosti o kockanju, oslanjaju se na metodologije South Oaks Gambling Screen (SOGS) i Problem Gambling Severity Index (PGSI), a pojedini simptomatski elementi su:
- laganje
- lov gubitaka
- skrivanje kockarskih aktivnosti
- neizvršavanje obaveza
- posuđivanje novaca
- gubitak kontrole/samokontrole i dr.
Poznati simptomi (uzorci ponašanja) vezani su za kognitivne probleme iskazane npr. u:
- atribuciji (uvjerenju da su dobici rezultat vještine, a ne vjerojatnosti)
- sistemima (uvjerenju kako se primjenom određenih sistema može nadmudriti kockarnica)
- personifikaciji uređaja za kockanje
- selektivnom pamćenju (pamte se samo pobjede i dobici) i dr.
Preporuka za odgovorno kockanje
Za razliku od pojedinaca i obitelji koji imaju isključivo štete kad izostane odgovorno kockanje, društvo u cjelini ima štete i koristi (prikupljaju se ogromni porezi); stoga treba biti priznati da je došlo do normalizacije kockanja na razini društveno prihvatljivog ponašanja, jer u suprotnom ne bismo niti čuli za sintagmu „odgovorno kockanje“ – zar ne?!
Evo nekih značajki odgovornog kockanja i preporuka:
- odgovorno kockanje uključuje igrače, ali i one koji organiziraju igre na sreću
- ne trošite više od onoga što si možete priuštiti
- shvatite sve kao zabavu i zaboravite na to da možete živjeti od kockanja
- potražite pomoć ako se ne možete kontrolirati